OPERACIJA: POSLJEDNJA PRILIKA

 
 

A. Osnovni razlozi

Nužnost da se zlocinci koji su pocinili zlocin Holokausta privedu pravdi može biti ocigledna, ali prakticne poteškoce da se to postigne sve su vece kako vrijeme prolazi. Postoje još tisuce osoba koje su aktivno sudjelovale u provodenju «Konacnog rješenja» i koje nisu sudene za pocinjene zlocine. Izgledi da oni za te zlocine odgovaraju brzo se smanjuju iz slijedecih razloga:

1. poodmakla dob osumnjičenih
2. poodmakla dob potencijalnih svjedoka (preživjelih, promatrača, počinioca)
3. poteškoća da se nađu relevantni svjedoci zločina počinjenih prije mnogo godina, često na nepristupačnim mjestima kako bi se osigurala tajnost.
4. nedostatak političke volje da se procesuiraju počinioci Holokausta u nekim zemljama u koje su emigrirali kao izbjeglice.

Kako bi se, pod tim okolnostima, pojačali napori da se nacistički zločinci privedu pravdi, u srpnju 2002. godine Centar Simon Wiesenthal (CSW, izvršni direktor Efraim Zuroff) i fondacija Targum Shlishi iz Miamia (osnivač Arveh Rubin) pokreću projekt «Operacija: Posljednja prilika». U sklopu tog projekta nudi se novčana nagrada za informacije koje bi olakšale podizanje optužnice i osudu počinioca Holokausta.
Kao prvi korak u tom projektu, CSW počeo je «Operaciju: Posljednja prilika« u Baltičkim zemljama.

B. Zašto se s projektom «Operacija: Posljednja prilika» počelo u baltičkim zemljama?
Brojni su razlozi zbog kojih su baltičke zemlje izabrane kao prvo mjesto gdje bi se ostvarila «Operacija posljednja prilika». Neki se od njih odnose na specifičnu prirodu događaja holokausta u Litvi, Latviji i Estoniji, drugi su posljedica praktičkih i tehničkih okolnosti. Najvažnije su slijedeće:

1. Ove su zemlje imale najveći broj žrtava u Europi u vrijeme Holokausta. Ne samo da su lokalne židovske zajednice bile gotovo potpuno- uništene, nego su i mnoge tisuće Zidova iz drugih zemalja (Njemačke, Austrije, Čehoslovačke, Mađarske i Francuske) deportirane na Baltik i umorene u Litvi, Latviji i Estoniji.
2. Izvanredno velik broj lokalnih kolaboracionista koji su izravno sudjelovali u masovnim umorstvima Židova iz lokalnih židovskih zajednica kao i onih dovezenih iz drugih zemalja.
3. Činjenica da su lokalne policijske jedinice iz baltičkih zemalja, bile poslane van zemlje, gdje su aktivno sudjelovale u masovnim umorstvima Židova (posebno u Bjelorusiji i Poljskoj)
4. nakon okupacije Baltika od strane SSSRa 1944. mnogi su nacistički ratni zločinci optuženi i osuđeni od sovjetskih vlasti. Oni koji su danas još živi mogu svjedočiti o zločinima počinjenim u vrijeme Holokausta kojima su oni osobno svjedočili bez straha od progona.
5. Činjenica da nije bilo ni jednog jedinog procesa protiv lokalnih nacističkih ratnih zločinaca - u kojem bi optuženi bio dovoljno zdrav da prisustvuje procesu i podnese kaznu ako bude osuđen - ni u jednoj od baltičkih zemalja od kad su ponovo stekle nezavisnost, čini napore da se krivci privedu pravdi posebno značajnim za litvansko, latvijsko i estonsko društvo.
6. Kako se sve tri zemlje primaju u EU i NATO, biti će stav baltičkih zemalja o toj važnoj stvari posebno značajan.

B. Zašto se s projektom «Operacija: Posljednja prilika» počelo u baltičkim zemljama?
Brojni su razlozi zbog kojih su baltičke zemlje izabrane kao prvo mjesto gdje bi se ostvarila «Operacija posljednja prilika». Neki se od njih odnose na specifičnu prirodu događaja holokausta u Litvi, Latviji i Estoniji, drugi su posljedica praktičkih i tehničkih okolnosti. Najvažnije su slijedeće:

C. Ostvarivanje - Faza 1
U srpnju 2002. CSW je službeno pokrenuo akciju «Operacija: Posljednja prilika» u Litvi, Latviji i Estoniji s konferencijama za novinare u Vilnusu (8. srpnja), Talinu (10. srpnja) i Rigi (11. srpnja). Na konferencijama Centar je objavio svoju spremnost da plati 10 000 $ bilo kome tko dostavi informacije koje bi dovele do procesuiranja i kažnjavanja nacističkih ratnih zločinaca. Nakon konferencija objavljeni su oglasi u kojima se nudi nagrada i opisuje aktivna uloga lokalnih nacističkih suradnika u masovnim istrebljenjima židovske zajednice.

D. Dosadašnji rezultati - Faza l
Tokom početne dvije godine CSW primio je 247 imena osoba za koje se sumnjalo da su nacistički ratni zločinci.

Litva 198 imena
Latvija 43 imena
Estonija 6 imena

Svako ime s popratnom dokumentacijom istraženo je u CSW gdje je ocijenjena pouzdanost dobivenih informacija. Na kraju te provjere 59 imena dostavljena su lokalnim državnim odvjetništvima u tri baltičke zemlje:

Litva 46 imena
Latvija 13 imena

U vrijeme kad je počinjala «Operacija: Posljednja prilika» devet službenih istraga bilo je pokrenuto u Litvi (specijalni tužitelj Rimvvdas Valentukevicius) protiv približno tri tuceta osumnjičenih i mi očekujemo da će dodatne istrage biti pokrenute i drugdje. Među onima koji su osumnjičeni mnogi su pobjegli već prije mnogo godina u druge zemlje kao Što su USA (najmanje 15 osumnjičenih), Kanada i Švedska.

E. Proširenje projekta «Operacija: Posljednja prilika»
Poslije ohrabrujućih rezultata koji su postignuti na Baltiku, u CS W odlučeno je da se projekt proširi na još nekoliko evropskih zemalja. Ujesen 2003. »Operacija: Posljednja prilika» započetaje u Poljskoj, Rumunjskoj i Austriji.

F. Implementacija i rezultati - Faza 2
Projekt je predstavljen na konferencijama za novinare održanoj s lokalnim židovskim zajednicama u Varšavi ( 10. rujna), Bukureštu (12. rujna) i Beču (15. rujna). Uvedeni su posebni «vrući telefoni» za primanje informacija u Austriji, Rumunjskoj i Poljskoj i objavljeni su oglasi u kojima se objašnjava akcija i nudi nagrada za informacije.
Do danas je primljeno 25 imena potencijalnih počinitelja zločina:

Rumunjska 11
Poljska 9
Austrija 5

G. Planirano proširenje projekta «Operaeija: Posljednja prilika»
Tokom slijedećih šest mjeseci «Operacija: Posljednja prilika« biti će predstavljena i započeta u Hrvatskoj (30. lipnja), Mađarskoj (13. srpnja), Argentini (kolovoz), Njemačkoj (21. rujna) i Ukrajini (studeni/prosinac).

I prije nego je projekt službeno počeo u ovim zemljama CSWje već dobio imena 9 potencijalnih počinioca; 4 iz Njemačke, 3 iz Mađarske i 2 iz Hrvatske.

H. Zaključak

Od 2001. do 2004. preko dva tuceta nacističkih ratnih zločinaca osuđeno je u šest različitih zemalja diljem svijeta. Tokom 2002. samu u USA podneseno je deset novih optužbi protiv počinitelja Holokausta. Te statistike jasno pokazuju da je još uvijek moguće-čak i 2004. -privesti nacističke ratne zločince pravdi. Ali vrijeme brzo ističe i zato je projekt «Operacija: Posljednja prilika« tako važan.